Inicijativa za formiranje prelazne vlade na jedan oročeni period sa ciljem donošenja hitnih ekonomskih mjera, postizanja konkretnih rezultata u borbi protiv korupcije i kriminala i organizovanje regularnih i demokratskih izbora je akt javne odgovornosti. Ko bude zainteresovan da uzme učešće u ovoj demokratskoj i patriotskoj inicijativi dobro je došao, rekao je u intervjuu za „Dan” lider Demokratskog fronta Miodrag Lekić.
– Narodni bunt je legitiman i logičan odgovor na nepodnošljivu degradaciju života crnogorskih građana. I taj bunt će se neminovno jednog dana dogoditi – kaže Lekić.
On je odbacio spekulacije da prelazi u Građanski pokret.
Kada će početi formalni pregovori o prelaznoj vladi, i s kim će biti vođeni, da li i sa SDP-om i Bošnjačkom strankom?
– Razgovori su počeli i to uspješno o načinu ozbiljnog javnog odgovora širokih opozicionih snaga parlamentarnih i vanparlamentarnih ove zemlje na ekonomski sunovrat države, nepromijenjeno stanje u domenu kriminala i korupcije, nastavak neregularnih izbornih uslova čiji je sastavni dio i javno negiranje afere „Snimak”.
Inicijativa o formiranju vlade narodnog jedinstva, dakle prelazne vlade za jedan oročeni period sa ciljem donošenja hitnih ekonomskih mjera, postizanja konkretnih rezultata u borbi protiv korupcije i kriminala i organizovanje regularnih i demokratskih izbora – jeste akt javne odgovornosti.
Ko bude zainteresovan da uzme učešće u ovoj demokratskoj i patriotskoj inicijativi dobro je došao. Neki politički subjekti bi se time dobrim dijelom oslobodili velike odgovornosti koalicionog saučesništva u ekonomskom, kriminalno korupcionaškom i vrijednosnom sunovratu zemlje.
Da li je tačno da napuštate Demokratski front i prelazite u Građanski pokret?
– Već sam to jasno i javno rekao, ali ako treba ponoviću. Ne prelazim u Građanski pokret.
Kako komentarišete što je jedan od lidera Građanskog pokreta Dritan Abazović bio na večeri sa Hašimom Tačijem, i da li opozicioni subjekti zaista treba da sarađuju sa ljudima koji su prijatelji Mila Đukanovića i uz to optuženi za najteže zločine?
– Meni nije poznato da je poslanik Abazović saradnik Tačija, a dobro mi je poznato, kao uostalom ukupnoj crnogorskoj javnosti, da je Dritan Abazović jedan od vodećih, ozbiljnih i argumentovanih kritičara crnogorske vlasti i nesumnjivi borac za demokratski preobražaj Crne Gore.
Uostalom, svi mi preuzimamo javnu odgovornost za javne poteze i izbore koje činimo, pa to važi i za gospodina Abazovića.
Što se tiče posjete gosta sa Kosova koje je crnogorska vlada priznala kao državu, vidim primarno crnogorskog premijera kao režisera nastalog zapleta, odnosno posjete. I to ne da bi se rešavali problemi iz dvije sredine jer do sada osim javnih fraza ništa nije konkretno rešavano, naročito ne na životnom planu mnogih izbjeglica, u smislu njihovog povratka kućama odakle su došli u Crnu Goru.
Šta je bio cilj crnogorskog premijera imajući u vidu veoma napetu atmosferu, pa i proteste u Crnoj Gori?
– Primaran cilj crnogorskog premijera je bio podizanje nacionalnih tenzija i raskola u Crnoj Gori, omiljene Đukanovićeve discipline kojom se nemoralno i na štetu Crne Gore bavi već duži period, sam se prebacujući na različite ratne i etničke strane. Ako bismo se podsjetili na neku od Đukanovićevih izjava o Kosovu, karakteristična za ovu farsičnu parabolu bi mogla biti ona 1990. godine.
„Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koji ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših predaka. Nebrojno puta smo rekli – Kosovo se mora braniti svim sredstvima (završen citat).
Od vremena ove huškačke izjave do danas Đukanović je primao dosta protagonista ratnih obračuna i etničkih čišćenja iz BiH, Srbije, Hrvatske, sada evo i sa Kosova gdje je krvava, tragična drama još uvijek sa živim ranama i sjećanjima, pa i u Crnoj Gori. Ta drama se u različitim sredinama i narodima u Crnoj Gori doživljava različito, pa u postojećoj društvenoj klimi malo ko ima razumjevanja za one druge, za patnje onih drugih. Sve ukupno to je idealan teren za manipulativni nastup šefa crnogorskog režima koji produbljivanjem podjela hoće da prikrije suštinsku temu danas i ovdje – da je Crna Gora zemlja ekonomski poniženih građana pred bankrotstvom, dužničkim ropstvom, da se uz miris kriminala i korupcije rasprodaju poslednji nacionalni i prirodni resursi.
Da zaključim. Iako ne mislim da se kazaljke istorije mogu vraćati unazad, a da su geopolitičke realnosti i pravci u regionu pravedno ili nepravedno krenuli određenom putanjom, najnovije planirano podsticanje etničnih konfrontacija u Crnoj Gori u antidržavnoj, perfidno manipulativnoj režiji Mila Đukanovića zaslužuje svaku osudu.
Je li u DF-u nastavljeno usaglašavanje o organizovanju građanskih protesta, i kada bi oni mogli početi?
– Nije materija protesta, mislim na ozbiljne, demokratske i sveobuhvatne proteste svojina DF-a, da bi od njega ekskluzivno zavisili ishodi takvih projekata. Narodni bunt je legitiman i logičan odgovor na nepodnošljivu degradaciju života crnogorskih građana. I taj bunt će se neminovno jednog dana dogoditi.
Međutim, potrebno je ozbiljno i u širokom sastavu društvenih činilaca – sindikata, nevladinih organizacija, radničkih i studentskih udruženja, svih opozicionih partija i struktura itd. zajednički raditi i koordinirati organizaciju i metode, definisati ciljeve i nastupiti u prvom redu sa javno uglednim i kredibilnim ličnostima.
Svako isključivo verbalno, kampanjsko, improvizovano, neosmišljeno, riječju neozbiljno pozivanje na proteste od strane pojedinaca ili medija jeste direktan doprinos kompromitovanju pravih protesta. Naravno da ćemo se ozbiljno odnositi prema ovako važnom pitanju.
M.VEŠOVIĆ
Povlačenje inicijative o Sutorini u interesu BiH
Ima li BiH legitimno pravo da kroz međunarodnu arbitražu traži od Crne Gore Sutorinu?
– Ta iznenadna inicijativa iz krugova u BiH, koja ipak nije zvanično i državno institucionalizovana, nosi mnoge bizarnosti. Od pravno istorijske neutemeljenosti, pa do potencijalne kontraproduktivnosti za samu BiH. Siguran sam da i na međunarodnom planu vlada neprijatno iznenađenje da je zemlja koja je iskustveno doživjela mnoge pretenzije sa strane na svoju teritoriju, zemlja koja ima ogromne probleme, pa i one elementarne u svom unutrašnjem funkcionisanju, odjednom i bez valjanih argumenata proklamuje, ništa manje nego teritorijalne pretenzije prema drugoj državi, dakle Crnoj Gori. Zato je za očekivati da se krugovi koji su pokrenuli ovu inicijativu što prije povuku u interesu same Bosne i Hercegovine.
Kako se otvaranje pitanja Sutorine odražava na pitanja nekih drugih teritorija koje su sada u Crnoj Gori, ali susjedne države smatraju da na njih imaju pravo?
– Nije isključeno da neko sada temu Sutorine raznim analogijama i pravnim prividima pokuša iskoristiti za navodnu argumentaciju u kontekstu drugih spornih granica. Ipak, glavna opasnost za nepovoljno rješavanje po Crnu Goru drugih pitanja leži u inertnosti, nekompetentnosti, propagandnom obmanjivanju domaće javnosti od strane crnogorske vlasti. Na tim pitanjima nema privatizacije, novčane prodaje i transakcija, tendera, zakupa, već treba ozbiljno i javno raditi da bi se došlo do rezultata. Možda i u tome treba tražiti razloge domaće vlasti za ignorisanje otvorenih problema sa strahovitim kašnjenjima koja mogu opredijeliti negativan krajnji ishod za Crnu Goru, kao što se po svemu sudeći, dešava u pitanju Prevlake.